Ovoj hladnoci nikad kraja! Sto je dosta, dosta je! Pozelio sam se bez zurbe, prosetati negdje bez da vec nakon deset minuta moram roviti po dzepovima u nadi da je ostala jos koja maramica unutra. Mislim da ih ovih dana svi pomalo trebaju, bar oni koji trose i cipele. Ili mozda ja imam specijalni nos koji odmah pocne curiti cim osjeti vani malo deblji minus. A taj "malo deblji minus" stoji vec danima i nikako da se makne. Nikako da smrsavi. Sto je jos tuznije, snijega skoro da i nema. Zima, suha, ledena, vjetrovita, u kojoj se nekada sigurno trazilo zrno viska, mrva toplote, komad odjece, djon svejedno koje velicine. Grozno? Pa i nije! Kako je zivotinjama? Ah da! One su navikle! Ma nemoj! Da probamo i mi naviknuti? Mozda nam perje ili krzno naraste. Opet ni to nije dobro. Krzno je na cijeni. Mogli bi nas oderati radi njega. Trebaju krzno neki ljudi. Zivotinje razumiju to! A maramice? Danas je katastrofa ako ne nadjem maramicu u dzepu. E pa nije! Katastrofa je sto je hladno. Meni, vecini vas, zivotinjama, onim bez krzna vise nije. Vec je 15tak dana ovako. Dosta brate. Dragi Putine, idi doma u Sibir. Dosta 15 dana, i previse je. Dodji ti nama opet. Nema problema. Samo drugi puta ostani dva, tri dana, u vrh glave cetiri. Pozelili smo izraciti stanove i biroe. Ne samo na pet minuta i zatvaraj. Pozelili smo se prosetati bez maramica vani. Ljudi radi hladnoce uvlace vratove u ramena da im sto veci dio obraza bude pod jaknom. Ako ovako nastavi moglo bi se desiti da evouliramo u bica bez vratova. Zivotinje trebaju hranu koju ce, Putine, tesko naci u ledom okovanim livadama, zamrznutim rijekama i jezerima, kori drveca kojoj trebaju celicni zubi da je bar malo nakinu. Ovako, bez celicnih zuba po zamrznutoj kori bi mogle dobiti karijes. Ima nekako sve gore od goreg. Dragi Putine, kada odes, ako Bog da sto prije, ugostili bi rado nekog miroljubivog i dobrocudnog Afrikanca na bar sedam dana. Na primjer nekog s Mauricija. Bicemo ti svi zahvalni ako imas moc odrediti nam iduceg gosta. Pa eto, vidimo se u februaru a moze i iduce godine. Ja te osobno postujem ali cu izdrzati do iduce godine. Ako vec odlucis ipak doci u februaru, povedi nam bar paar ruskih macaka, em imaju krzno, em je februar, em su macke, em je hladno.... brate....

Ja jesam. :-)
Dugo vremena nisam bio ovdje. Lozinku sam jedva iskopao. Jedna osoba me je podsjetila da postojim i na drugim mjestima osim facebook-a. Poceo sam pisati prije 15tak mjeseci o Svicarskoj i osobnim financijama ali me je uhvatila panika kada je ovaj blog nekim slucajem zavrsio na dnevnikovom portalu. Pisati anonimno i biti puno citan ne ide u istu vrecu. U medjuvremenu sam postao i lijen. Ne da mi se vise obracati paznju na slova s kvacicom. Svicarska tipkovnica, mali prst moje desne ruke i slova s kvacicom na desnoj strani nisu bas sinkronizirani. Takodjer, osobne financije nisu vise tema ovog bloga

Već duže vrijeme razmišljam o otvaranju jedne stranice u kojoj mogu pisati o životu u Švicarskoj.
Uglavnom će to biti blog o financijama jednog prosječnog čovjeka na ovim prostorima. Znači, moji prihodi, moji rashodi, sve na jednoj stranici.
Moj identitet nije važan. Ako ga neko i otkrije, bilo bi lijepo da to ipak ostane samo njemu poznato.
Imam osjećaj da ljudi u Hrvatskoj ili općenito na cijelom Balkanu imaju iskrivljenu sliku o tome kako dijaspora živi.
Biće to moje vidjenje jedne države u kojoj se može lijepo i moderno živjeti.
U kojoj čovjek može napraviti nešto možda malo više nego negdje drugdje.
U kojoj su vrijednosti pojedinca na visokoj cijeni.
U kojoj se susjedi uredno pozdravljaju ali ne posjećuju.
U kojoj se susjedi ne posjećuju ali i ne ogovaraju.
U kojoj je se vozi maximalno 120 km/h i u kojoj bi mogli gadno nagrabusiti ako predjete neke od tih zakona.
Niko nije iznad tih zakona.
Ni Simonetta Sommaruga, aktuelna predsjednica, ni Roger Federer, ni turist koji se slučajno zadesio u Švicarskoj.
Niti nekakav Kerum, Sanader, Milanović, Karamarko i ostala samo nama poznata bratija.
Zato, ako se nadjete nekada na ovim prostorima, ponesite puno novaca i prije svega "Pamet u glavu"
Pa da krenemo.....

Jako lijepi dan je bio danas. Vani sam izašao tek nešto proje 15:00.
Upravo je počelo zimsko računanje vremena ali dan je baš odisao toplom jeseni.
Vani je bilo 17°C, sasvim dovoljno za sjediti i tankati vjerovatno zadnje ovako toplo sunce ove godine.
Pretvorio sam se u guštera, sjedeći na jednom uzvišenju uz Ciriško jezero i promatrao rijeku ljudi koja se slivala uz duž i poprijeko.
Bilo je onih koji su bili "julski" obučeni ali i onih koji su već izvukli svoju zimsku odjeću iz ormara.
Bilo je i drveća u zimskom ruhu, golih grana ali i onoga drveća koje je bilo u friško zelenim bojama.
Sa plavom bojom neba je ugodjaj bio fenomenalan.
(Slika 1 dolazi)
Bilo je tu i uličnih muzičara koji su tu idilu na svoj način još bolje obogatili.
(Slika 2 dolazi)
Jedino što mi smeta jesu cigani koji imaju manje zuba nego instrumenata :-)
U zadnje vrijeme ih ima puno koji uporno pokušavaju probiti Kusturicu i Bregovića na ovim prostorima.
Preglasni su, predebeli, crnih nokata, komično obučeni.
Ma odudaraju od zapada totalno ali što jest jest, ono što sviraju znaju odsvirati.
Jedna kosooka me je impresionirala.
Napravio sam video i pošteno platio sa paar Franaka :-)
(Video dolazi)
Putem sam napravio još paar slika...
(Slika paar dolazi)

Srijeda je prošla. Četvrtak takodjer. Bez nekih velikih dešavanja
Bez nekih velikih troškova. Rekao sam da ću pisati isključivo u vezi osobnih financija ali mi ponekada fali pokoja ideja.
A naravno i vrijeme. U ritmu sam ujutro u 04:45 kada uglavnom ustajem pa do nekada na večer 16:30, 17:30... nekada kasnije, nekada ranije.
Imam do posla jedan sat busom/vlakom/vlakom. Mogu samo reći da je ovdje javni prijevoz fenomenalan.
Da auto uopće i ne trebam, osim možda paar puta godišnje.
Prošle godine sam imao jedan period od tri mjeseca kada sam auto samo držao u garaži.
Onda sam ga se poslije riješio
Ovdje se sve plaća. Izdaci za auto u Švicarskoj, ili kod mene, bi bili:
-Garaža doma je CHF 130.00 (Na godinu CHF 1560)
-Garaža na poslu je CHF 150.00 (Na godinu CHF 1800)
Ljude time motiviraju da više koriste javni prijevoz
Ili bolje rečeno kažnjavaju što imaju auto :-) )
-Godišnji porez (Strassensteuer) je oko CHF 500
-Osiguranje, kod mene osnovno (Haftpflicht) je oko CHF 600
-Autobahn Vignette CHF 40
Jedna od dobrih stvari u CH je upravo ta godišnja Autobahnvignette koja košta 40 Franaka i onda se možeš voziti po autoputevima.
Nema naplatnih kućica, nema čekanja za plaćanje, nema kolona bar što se toga tiče)
* Znači, auto još nismo ni upalili a suma je već CHF 4'500
E sada, to ide individualno, ja računam dalje kako bi bilo u mom slučaju.
Benzin:
Godišnje oko 30'000km bi otprilike bilo oko 22oo litara benzina ako bih išao autom na posao.
-2200 litara benzina x CHF 1,60 po litri iznosi oko CHF 3500
Amortizacija auta:
Neki iznos koji bih platio za auto je oko CHF 20'000 (polovan, dobar japanac :-) )
-Za 10 godina nebi više to auto imalo nikakvu vrijednost.
Znači na godinu amortizacija oko CHF 2000
-Ako tome dodam još paušalno za gume, servis na godinu.... CHF 500
* onda dolazim do ukupne sume na godinu od CHF 10'000
>>> CHF 10'000 <<< je jednostavno previše
Ovako kupim tzv. Generalabbonament od CHF 3655 i mogu se voziti željeznicom, busevima, vlakovima, nekim žičarama u toku godine za te novce.
Javni prijevoz je kako sam rekao ovdje fenomenalan.
Autom do posla bi mi trebalo otprilike isto vremena bez obzira što dva puta moram presjesti.
Za moje potrebe ne trebam puno više i mogu se lako prilagoditi.
Ovako više putujem, neopterećen sam gužvama.
Kretenima na cesti. Bakicama na cest isto :-)
Snijegom, ledom, servisima, zimskim/ljetnim gumama...
Pitanjima "Koje auto voziš :-)" Policiji na cesti.
(Ovdje skoro da ih i nema, ali zato imaju slikače koji jako dobro obavljaju svoj posao :-) )
Nema parkiranja i traženja parkinga.
Neovisan sam o tome jeli mi parking plaćen ili ne...
Sjednem na vlak, da još mogu spavati u njemu kao neki, bilo bi super.
Čitam puno više. Pišem puno više. Promatram ljude puno više :-)
Mene ljudi promatraju puno više :-)
"Sehen und gesehen werden" ili "Vidjeti i biti vidjen"
Dragi i lijepi moj SBB :-) (Švicarska željeznica)
Švicarska željeznica

Jutros 1°C vani. Polako nam dolazi zima. Ovaj period, dok ne padne prvi snijeg mi je najteži za prebroditi.
Zna se to ponekada odužiti, čak do decembra. Sjedim u vlaku i pišem.
Preko puta mene starija gospodja sa kapom i šalom, samo joj nos van viri.
U vlaku je naravno sobna temperatura i ona izgleda smiješno.
Kao da sjedi u šatoru na sjevernom polu :-)

Danas sam imao prvi radni dan poslije dva tjedna ferija.
Ja ga zovem "Gorki ponedjeljak" Općenito volim svoj posao. Radim kao programer u jednoj velikoj firmi.
Mislim ne programer da poznajem programske jezike, nego više programer za rad odredjenih vrsta mašina.
Najbolji moj slobodni prijevod procesa u kojem radim bi bio "Tehnologija satavljanja elektronike."
"SMT ili Surface Mount Technology." Ako nekoga zanima neka potraži na google.
Imam klizno radno vrijeme, mogu doći i otići kada želim. Moram imati fond od 40 radnih sati kojeg skoro svakog tjedna prebacim.
Ova dva zadnja tjedna koje sam imao slobodno, sam u biti kompenzirao prekovremene sate.
80 sati kompenzacije i 40 sati sam dao isplatiti. 25tog ovog ili idućeg mjeseca ću dobiti tih paar sati uz plaću.

Kiša, kiša i samo kiša. I ovdje u Švicarskoj voda ulazi u cipele pogotovo ako su šuplje. :-)
Moje izgleda jesu jer sam se vratio doma mokrih nogu :-) Vani je svakako hladno. U kombinaciji sa mokrim nogama su ispunjeni uvjeti da se čovjek razboli.
Došao doma poslije kave u Starbucksu. Ne znam zašto ali volim tu kavu tamo.
Skuplji je taj Caramel Macchiato u Starbucksu, kao i normalna kava nego negdje drugdje.
Radnike jako loše plaćaju.
Sve radi po self-service systemu, jedino oni kupe šalice.
Žličicu ako želiš, moraš extra tražiti.
Inače postoji onaj pljosnati drveni štapić za promiješati.
Toalet im nije na nivou.
Izgleda da je vrijeme da forsiram neke druge okuse i mirise kave u nekim drugim barovima.
Jako sam osjetljiv na te velike lance koji zaradjuju ogromne novce a radnike jako loše plaćaju.
Posebno kada je usluga skupa a radnici se tretiraju na najnižem nivou. Ima toga i u Švicarskoj.
Samo da napomenem, kako sam čuo, satnica tih radnika iznosi oko 20 Franaka. Za usporedbu, ja sam na radilištu (Baustelle :-) ) takvu satnicu zaradjivao neke 1995 godine.

Dan je protekao onako, bezveze.
Kiša je rominjala cijeli dan. Kako kaže prognoza, idućih dana neće biti ništa bolje.
Ja u svojim hobby-jima, spremanjima, sviranju i tako. Jedina novost jeste da mi je stigla uplatnica od CHF 850.00 za švicarsko državljanstvo.
Do sada sam na njega potrošio, sa ovim računom oko 1750.00 CHF Biti ću sretan kada i taj čin bude ad acta. Sa procesom državljanstva krenuo 20.01.2015. Kažu da traje 1.5-2 godine.
Vidjeti ćemo.

Naručeni magneti za moje male kućne čarolije (Hobby)
- 3 St. S-30-03-N Scheibenmagnet Ř 30 mm, Höhe 3 mm: brutto CHF 4.95
- 1 St. S-60-05-N Scheibenmagnet Ř 60 mm, Höhe 5 mm: brutto CHF 9.25
- 5 St. Q-20-20-03-N Quadermagnet 20 x 20 x 3 mm: brutto CHF 5.85
- 15 St. Q-20-10-05-N Quadermagnet 20 x 10 x 5 mm: brutto CHF 14.40
- 10 St. Q-10-10-04-K Quadermagnet 10 x 10 x 4 mm: brutto CHF 5.20
- 40 St. Q-10-10-02-N Quadermagnet 10 x 10 x 2 mm: brutto CHF 12.80
- Versand PRIORITY Schweiz: brutto CHF 9.00
Total inkl. MWST CHF 61.45
Moji Neodym magneti